Franjo MagdicFranjo Magdić - stenograf (Logarovci kraj Križevaca pri Ljutomeru, 21. XI. 1830 — Zagreb, 26. VII. 1914). U Grazu maturirao 1853. i diplomirao na Visokoj tehničkoj školi 1857.

Stenografiju počeo učiti 1847. u Grazu u I. Vinkovića, potom na tečaju A. Allingera. Od 1861. u Zagrebu stenografirao saborske rasprave i od 1885. vodio saborski stenografski ured.  

Saznanje da njemačka Gabelsbergerova stenografija ne odgovara duhu hrvatskoga jezika ponukala je prof. Franju Magdića da se prihvati prilagođenja njemačke Gabelsbergerove stenografije hrvatskome jeziku. Magdić je taj svoj rad Prilagođenje Gabelsbergerova stenografičkog sustava hrvatskome jeziku objavio 1864. godine u 10. izvješću kraljevske gimnazije i na taj način postavio temelj hrvatske stenografije. Kasnije je Magdić izdao još dva udžbenika Hrvatske stenografije i to, 1871, drugo izdanje 1881, a treće 1895. Hrvatsku stenografiju objavio je i Stanko Miholić 1894. 

Članak Franje Madgića 'Prilagodjenje Gabelsbergerova stenografičkoga sestava hervatskom jeziku', 10. izvješće Kraljevske velike realke u Zagrebu, 1964. godine.

Phoca Thumb L Franjo Magdic 001Phoca Thumb L Franjo Magdic 002

 

 

Članak iz slovenskih novina "Ljubljanski Zvon" povodom njegove smrti koji prati njegovo djelo pronađite ovdje (PDF)

 

 

Članak

 

MAGDIĆ, Franjo, stenograf (Logarovci kraj Križevaca pri Ljutomeru, 21. XI. 1830 — Zagreb, 26. VII. 1914). U Grazu maturirao 1853. i diplomirao na Visokoj tehničkoj školi 1857 (predavao slovenski jezik u gimnaziji 1856). U Zagrebu od 1858. radio u vojnom građevnom ravnateljstvu, a od 1861. do umirovljenja 1891. predavao u realki geometriju i tehničke predmete, priredivši priručnik Geometrijsko likoslovje (Zagreb 1878), te stenografiju, koju je predavao i na Sveučilištu 1879. Stenografiju počeo učiti 1847. u Grazu u I. Vinkovića, potom na tečaju A. Allingera. Od 1861. u Zagrebu stenografirao saborske rasprave i od 1885. vodio saborski stenografski ured.

Držeći postojeći stenografski sustav neprikladnim za hrvatski jezik, osobito zbog nemogućnosti bilježenja iteracije, neke je znakove preuzeo iz češkoga sustava, neke zamijenio ili im dao novo značenje. Stenografske zamisli predočio je u radu Prilagodjenje Gabelsbergerova stenografičkoga sustava hervatskomu jeziku (Deseto godišnje izvěšće Kralj. više realke u Zagrebu, 1864) kao uvodni tekst s 31 litografiranom stranicom stenograma i tumačenja, potom i u prvom priručniku hrvatske stenografije – knjizi Stenografija hrvatska (1871). Iako je u njoj donio izgrađen i uređen sustav, istaknuo je otvorenost promjenama, koje je u novim izdanjima (treće prvotno u: Stenograf, 1891–93) i uveo, udaljivši se od češkoga sustava.

 

Uočivši pak sličnosti hrvatskoga i slovenskoga stenografskoga sustava, promjene je primijenio i na slovenski (Stenograf, 1892, 3) te sastavio priručnik Slovenska stenografija (1898). Pisao je o samoglasnom r, vokalizaciji, Slovenskoj stenografiji A. Bezenšeka (Matica slovenska, Ljubljana 1893; Stenograf, 1893, 9–10), u časopisu Stenograf objavio zapažene rasprave o kraćenju frazema i sintagma izostavljanjem pretpostavljivih sastavnica (1894, 1–2), usporedbi stenografskoga s običnim pismom sa stajališta ergonomičnosti (1896, 5–6), formiranju stenografskih znakova prema iteraciji i međusobnoj spojivosti (1902, 4–5), o čitanju bez vokala (1904, 1–2) te o znakovima P i V (1905, 7–8).

 

Stenografski sustav formuliran u Prilagodjenju, iako često dopunjivan i mijenjan, temelj je na kojem se razvijala hrvatska stenografija. Sustavnim teorijskim i praktičnim radom te primjenom novih spoznaja Magdić je stekao ime tvorca hrvatske stenografije i stenografskoga autoriteta u europskim razmjerima. Osnivač je i predsjednik Hrvatskoga stenografskoga društva 1882–1912 (počasni član od 1896), pokretač i urednik njegova glasila Stenograf 1891–1902, sastavljač pravilnika za stenografske ispite te član Znanstvenoga stenografskoga vijeća u Pragu 1891.

 

DJELA:
Stenografija hrvatska. Zagreb 1871, 18812, 18953 (njem. izd. Wolfenbüttel 1907). 
Slovenska stenografija. Zagreb 1898 (njem izd. Wolfenbüttel 1912).
 
LIT.: I. Kršnjavi: Něšto o našem brzopisu. Izvěstje o Kralj. velikoj gimnaziji u Osěku, 1864–65, str. 1. — V.: (O Prilagodjenju). Oesterreichische Blätter für Stenographie (Wien), 7(1865) 64, str. 25–27; 65, str. 33–35; 66, str. 41–43. — A. Bezenšek: Prof. Franjo Magdić. Jugoslavenski stenograf, 1(1876) 5, str. 45. — H. Krieg: Katechismus der Stenographie. Leipzig 1876. — J. Stare: Prof. Magdić in hrvaška stenografija. Ljubljanski zvon, 12(1892) 12, str. 750–753. — A. Bezenšek: Nekoliko besedi o hrvatskej stenografiji. Jugoslavjanski stenograf, 6(1895) 4, str. 57–61. — M. Vamberger: Hrvatska stenografija. Ibid., 7(1896) str. 1–10. — Lj. Tomšić: Franjo Magdić, ravnatelj saborskog stenografskog bureaua. Prosvjeta, 6(1898) 19, str. 608–610, 619. — S. Miholić: Die slovenische Stenographie. Archiv für Stenographie (Berlin), 55(1903) str. 86. — (Obljetnice i nekrolozi): Stenograf, 12(1903) 1, str. 1–8; 19(1909) 3/4, str. 32. — Agramer Zeitung, 85(1910) 12. IV, str. 5. — Narodne novine, 80(1914) 176, str. 3. — G. Blauert, Korrespondenzblatt (Dresden), 59(1914) 11, str. 332–333. — F. Ilešič, Ljubljanski zvon, 35(1915) 6, str. 279–284. — S. Dragić, Stenograf, 28(1930–31) 3/4, str. 18–21; 5, str. 42–47; 29(1931–32) 1/2, str. 1–3; 3, str. 17–21; 4/5, str. 25–28; 6/7, str. 49–51; 9/10, str. 65–69. — S. Miholić: Novo izdanje Stenografije iz 1906. Ibid., 18(1908) 3/4, str. 9–17. — K. Bláha: Všeobecné dějiny stenografie. Praha 1909. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 5. Zagreb 1910; 6–7. 1911; 10. 1913. — I. E. Kujundžić: »Nova stenografija« i službena kritika. Stenograf, 22(1912–13) 3/5, str. 17–29; 23(1913–14) 7/8, str. 50–59. — R. Dowerg: Entwicklungsgeschichte des Gabelsbergerschen Systems. Wolfenbüttel 1915. — Iz Magdićeva arhiva. Stenograf, 29(1931–32) 4/5, str. 28–31; 6/7, str. 51–53. — N. Žic: O postanku Magdićeva Prilagođenja 1864. Ibid., 31(1933–34) 9, str. 67–69. — V. Kesterčanek: Prva recenzija o Magdićevu Prilagođenju iz g. 1865. Ibid., 32(1934–35) 1, str. 1–2; 3, str. 21–22. — Isti: Kratka povijest stenografije. Zagreb 1941. — A. Turčin: Franjo Magdić. Zagreb 1982. — D. Barac: Referat. Stenodaktilograf (jubilarni broj), 36(1992) str. 16–21. — Hrvatsko stenografsko društvo 1882–2002. Zagreb 2008, 5–6, 12–14, 20–23, 25, 31, 37, 47–50, 52–53, 55, 67, 83, 91, 107–108, 112, 123, 246–247, 259. — F. Kuzmič: Franjo Magdič kot stenograf in oče hrvaške stenografije. Zgodovinski listi (Ljutomer), 23(2015) 1, str. 18–25.