povijest
HRVATSKO STENOGRAFSKO DRUŠTVO osnovano je 25. lipnja 1882. s osnovnim ciljem širenja i unapređivanja stenografije. Naime, stenografija se u Hrvatskoj upotrebljavala od 1861. kad se u Hrvatskome saboru počelo govoriti hrvatskim jezikom. Tadašnji intelektualci koji su se školovali najčešće u Austriji i Čehoslovačkoj vraćali su se u domovinu sa znanjem njemačke Gabelsbergerove stenografije. Prvi pokušaj stenografiranja u Hrvatskome saboru bio je upitan, a njegovi sudionici prof. Franjo Magdić i Hvalislav Čegetek došli su do zaključka da se njemačkom stenografijom teško mogu stenografirati govori na hrvatskome jeziku. Takvo mišljenje dijelili su i brojni poznavaoci stenografije, posebno Antun Bezenšek. Magdić je uskoro u Saboru ostao sam i nije stizao pratiti sve sjednice, jer su stenografi u to vrijeme sami dešifrirali dugo u noć svoje uratke, a kasnije su ih diktirali pisarima.
Saznanje da njemačka Gabelsbergerova stenografija ne odgovara duhu hrvatskoga jezika ponukala je prof. Franju Magdića, inače podrijetlom Slovenca, koji je njemačku Gabelsbergerovu stenografiju naučio za vrijeme studija u Grazu, da se prihvati prilagođenja njemačke Gabelsbergerove stenografije hrvatskome jeziku. Magdić je taj svoj rad Prilagođenje Gabelsbergerova stenografičkog sustava hrvatskome jeziku objavio 1864. godine u 10. izvješću kraljevske gimnazije i na taj način postavio temelj hrvatske stenografije. Kasnije je Magdić izdao još dva udžbenika Hrvatske stenografije i to, 1871, drugo izdanje 1881, a treće 1895. Hrvatsku stenografiju objavio je i Stanko Miholić 1894. Bilo je to vrijeme kad se stenografija podučavala u brojnim tečajevima na zagrebačkim školama tako da je stasala nova generacija mladih stenografa koji su se postepeno uključivali u rad novoosnovanoga stenografskog biroa Hrvatskoga sabora.
To naglo širenje stenografije iniciralo je potrebu osnivanja Hrvatskoga stenografskog društva 1882. Glavni organizator i inicijator osnivanja Hrvatskoga stenografskog društva bio je prof. Franjo Magdić koji je na osnivačkoj skupštini izabran za predsjednika. Odbor su činili akademski obrazovani građani, vrsni stenografski radnici.
Rad Društva bio je u početku vrlo skroman jer Društvo nije imalo niti svoj prostor, a niti financijskih sredstava. Tek 1891. članovi Društva skupljaju sredstva, a Društvo je primilo i pomoć zemaljske Vlade i na taj način saniralo svoje financijsko stanje. Te je godine Društvo imalo 121 člana. Tako ojačano Društvo počelo je 1891. izdavati svoj stručni časopis Stenograf koji je s manjim prekidima izlazio sve do 1941.
Na svojim stranicama Stenograf je donosio i stenografski prilog i godinama je bio pomoćni materijal za učenje stenografije. To je vrijeme kad se na području stenografije javljaju nova imena, od kojih su posebno zapaženi bili Slavo Dragić, braća Ivan i Leo Jamnicky, Josip Ljubomir Škreblin, dr. Vladimir Kesterčanek, a onda i Alojzije Turčin, Ivan Baković i Marijan Pavlic te brojni autori novih sustava stenografije nezadovoljni Magdićevim Prilagođenjem.
Početkom 20. st. kod nas stasa daktilografija, pa članovima Društva postaju i daktilografi, a oni koji su naučili i stenografiju i daktilografiju nastupaju kao stenodaktilografi i svi se oni odreda odmah zapošljavaju.
O 50. obljetnici Društva 1932. godine u Zagrebu je organiziran prvi kongres stenografa Jugoslavije.
Za vrijeme I. svjetskog rata djelatnost Hrvatskoga stenografskog društva je utihnula, ali su pojedinci i dalje radili. Tako su braća Ivan i Leo Jamnicky te Slavo Dragić redovito izdavali svoje udžbenike i organizirano podučavali stenografiju. Kažimir Ljubić sastavio je originalni sustav hrvatske stenografije, a Ivan Ev. Kujundžić je 1910. objavio Novu stenografiju, a Novu stenografiju Poslovno pismo 1932. Slična je situacija bila i za vrijeme II. svjetskog rata kad Josip Ljubomir Škreblin radi na svojoj novoj stenografiji, a 1944. objavio je Nove brojke. Đuro Robotić objavio je 1944. Hrvatski brzopis, izvorni sustav.
Nakon II. svjetskog rata obnovljen je rad Društva na čelu s predsjednikom Vladom Majerom. To je vrijeme kad su zbog velikih potreba privrede koja se obnavljala od ratnih pustošenja organizirani brojni tečajevi stenografije i daktilografije. Redovito se održavaju stenografska, daktilografska i stenodaktilografska natjecanja kao školska, gradska, republička, a onda i savezna i međunarodna, odnosno svjetska natjecanja te niz savjetovanja i seminara. Konačno je nakon 140 godina dovršen pravi pothvat, stvorena je hrvatska stenografija koja se odmah uspješno počela koristiti u školama i tečajevima. Posebno je zapažena aktivnost Društva na organizaciji Dana tipkovnice, ranije zvanog Daktilografskog dana što se održava u sklopu INFA ili sličnih priredaba u suradnji sa Zagrebačkim velesajmom, te drugim suradnicima.
Hrvatsko stenografsko društvo podarilo je svojoj Hrvatskoj nakon bezbroj nastojanja i tisuće sati rada eminentnih stručnjaka Hrvatsku stenografiju koja u potpunosti odgovara hrvatskom jeziku. Nakon objavljivanja hrvatske stenografije Društvo je organiziralo 1994. i 1997. seminare za nastavnike stenografije Hrvatske.
To je razdoblje kad Društvo bilježi svoj najveći uspon u stručnom i materijalnom pogledu. Nastava se odvijala na nekoliko lokacija pa se javila potreba njezinog ujedinjenja. Tako je Društvo izgradilo vlastiti dom Dom Hrvatskoga stenografskog društva u centru grada kod Kvaternikova trga. Iako je Društvo bilo članica Saveza stenografa i Saveza daktilografa Jugoslavije, njegovi predstavnici često zastupaju zemlju na međunarodnim skupovima, a natjecatelji osvajaju vrhunska mjesta na svjetskim natjecanjima.
Početkom Domovinskog rata aktivnost Društva pomalo opada, ali i dalje se organiziraju tečajevi, održavaju natjecanja i organizira Dan tipkovnice. Pojavom kompjutora, modernog pisaćeg stroja za nas birotehničare, članovima Društva postaju i informatičari tako da je Društvo danas udruga stenografa, birotehničara i informatičara.
Danas Hrvatsko stenografsko društvo “normalno” radi. Iz godine u godinu njegova aktivnost se sve više osjeća sada i na međunarodnom planu, posebno nakon učlanjenja Društva u Intersteno 2006. godine. Održavaju se online daktilografska natjecanja sada i na hrvatskom jeziku, a interesantno je napomenuti da kandidati nisu samo hrvatski natjecatelji već 2007. godine i Turci, Česi i Norvežani, a 2008. Amerikanci, Turci, Česi, Nijemci, Mađari i Poljaci. Na svjetskom natjecanju u stenografiji naš član Josip Hanjš osvaja prvo mjesto sa 497 sl./min, dok se na drugo mjesto plasirao Nijemac Bernhard Gremmer sa 367 sl./min. Tako je 2007. godina ušla u povijest Društva kao godina za pamćenje.
STENOGRAFU
Lepo je živet, ali ni niti lahko,
Nikam ne dojdeš, če ideš polahko.
Vsaki kaj mora i žuri se kam,
¨Vreme je novac¨ to vsaki zna sam.Puno se toga govori spametno,
Ali gdo ne zna napisat to fletno,
Mam se zgubiju i misel i reč,
Kak da su tiči – ne najdeš ih več.Samo gdo piše i fletno i kratko
More vse pribrati lahko i gladko
Vse, kaj gdo, makar i naglo pove:
Rečicu vsaku i piknju – i vse.Živi tak dani spravišćah su davnih
Žive su reči vsih ljudih nam slavnih,
I govornika če dugo vre ni,
Jošće mu reč v stenogramu zvoni.Zato naj vsi preštimavanje daju
Stenografiji i tim, kaj ju znaju!
V Zagrebu, dne 7. rujna 1932.
Dragutin Milivoj Domjanić